Nastavljamo s našim Styležurnal razgovorima, a ovoga puta smo vam pripremili “blisko” upoznavanje s jednim već dobro poznatim umjetnikom. Njegov bend i njegovo stvaralaštvo je, po meni, najbolje opisao jedan od naših gostiju u najavi, Dragan Markovina, u svojoj knjizi Neum Casablanca, pisanoj u doba ludila Korone. On o Zosteru piše ovako: “Ponovno otkriveni Zoster pomogao je da se prebrode sve krize ovog pandemijskog ludila i zatvaranja, i to njihov treći album Imači kada. Ako je prvi album bio tek zgodna sličica kojom se postapokaliptični Mostar pokušao predstaviti kao neka jamajčanska utopija, a drugi ponudio i prve društvene komentare, Mario se na „Imačima kada“ otvorio do kraja. Taj album je Mostar nakon svega što se dogodilo. Grad beznađa, zatvaranja u vlastite svjetove, grad usamljenih utopljenika koji nemaju energiju ni za kakvu pobunu i samo žele biti ostavljeni na miru i izuzeti od svega.”
Naša dijalog kockica, naše viđenje još jednog Mostarca, lidera benda Zoster, talenta, “proizvoda” ovog grada, kojeg je teško voljeti (mislimo na grad). Mario nam se dopao na prvu, a njegove pjesme od samih početaka volimo, slušamo i nikada nam ne dosade. Na naš upit da li je pjevač ili glumac, kaže da ima ime i prezime, ali to je nešto što mu je “dato”, to nije on. Mario ne može jednostavno definirati ko je Mario! Dobro se osjeća i kao pjevač i kao glumac. Muzika je njegov teren jer je on kreator muzike i teksta, ali i scenarist, režiser i glumac. Dok na filmu ili u teatru uvijek je u službi nečije ideje. Što više radi, snima, sve se bolje osjeća i kao jedno i kao drugo.
Mario živi u Mostaru, a kulturni život grada vidi kroz prizmu optimiste, jer, kako sam kaže, njemu je čaša uvijek polupuna. Ne želi biti kritičar, već se trudi afirmirati ono što jesu kulturna zbivanja u Mostaru, ističući dobre strane: festivale (čitaj: Mostar summer fest, Mostar Blues & Rock Festival, Mostar Open City, Street art festival), dešavanja u teatru, čijih je i sam sudionik; predstave koje su relevantne po sudu ljudi koji nisu pristrasni, a koje na koncu dobivaju i nagrade struke. Puno je Bisera koje ima ovaj grad, Rock škola je jedan od njih, koledž UWC koji doista mnogo znači ovoj sredini.
U našem razgovoru, u kojem sam baš uživala, Mario, uz gromoglasan smijeh, ističe da bi bilo bitno da postoji neka strategija, dugoročna vezano za kulturu i kulturni život, kojom bi se trebalo baviti više ljudi. Cijela atmosfera tokom našeg razgovora je bila pod nekim kreativnim nabojem i bojim se da je teško mogu prenijeti u tekst. Oduševila me je njegova ideja o kojoj, interno sa svojim istomišljenicima, mašta, a to je projekat “istrizacije Hercegovine”, odnosno Mostara kao centra, gdje bi, kako on predlaže, Počitelj bio naš hercegovački Motovun, pozornica i centar svih kulturnih i muzičkih zbivanja.
I mada smo htjeli zaobići politiku s kojom mi kao tim igramo žmurke, pri tome ne želeći da je nađemo, Knezović naglašava da je politika ta koja diktira i kulturu. Kulturna politika bi trebala imati širinu i biti nekako neovisna od političkih stavova, potrebno je da joj se dopusti kritički osvrt na svakodnevnicu i prošlost. Politički nivo u kojemu se mi nalazimo je zapravo ono što ga najviše nervira. Žao mu je što ovaj grad nema viziju kako bi trebao izgledati u sljedećih 20 godina. Nije pravedno što nismo organizirani i ujedinjeni oko stavova o naslijeđu koje bi trebali ostaviti budućim generacijama.
Mario voli ovaj naš teren za kojeg drži da je inkognito, još uvijek neotkriven, s prirodnim bogatstvima i plodovima prirode i rada u prirodi, naša vina koja bi trebala biti naš ponos, autohtone sorte, velika količina izvora pitke vode, sve naše prirodne ljepote. Svoj život je odlučio pojednostaviti pa svoju stvarnost promatra onakvom kakva jeste, bez da je uspoređuje s onom kakvu bi on želio da jeste, da bude. Mario Knezović je optimista i realista i upravo iz tih njegovih osobina i rada nastao je i bend Zoster, stvarajući sam sebi preduvjete, s dosta volje i truda, ne čekajući da ga se neko sjeti, prosto radeći ono što najviše voli. Pjesma Čovjek zvani činjenica i spot za istu nas je oduševio!
O novoj pjesmi i novom spotu kaže: “To je IV singl s albuma “Najgori”. Spot je je rađen u Španjolskoj. Njegov prijatelj Miki Olibari, Španjolac, koji je živio u Mostaru, došao je na ideju da odu na road trip i naprave trailer za film koji se nikada neće snimiti. Putovali su španjolskom obalom od Barcelone do Marbelle i kopnom natrag. “Putovanje je bilo zabavno, ali naporno i zahtjevno. Na kraju se isplatilo. Ova pjesma se po tome i razlikuje od ostalih na albumu. Plan je da se uradi još jedan spot, ovih dana tražimo i lokaciju, tako da bi u četvrtom mjesecu ove godine trebao biti izdat i album u izdanju Croatia Records.” priča nam Mario.
Mario Knezović je čovjek koji voli kimona. Ljubav se rodila jednom prilikom, nakon Sarajevo Film festivala, kada je Zoster imao koncert na Tjentištu, a Mario zaboravio svoju prtljagu, odnosno outfit za koncert. Prijateljica Maja je uskočila s briljantnom idejom, posudivši Mariu kimono koji je tada odjenuo i voilà. Prvi posuđen, drugi kupljen i treći poklonjen, kimono! Dizajnerica kimona i strastvena plesačica tanga Emma Bo je njegov izbor, desila se kimono ljubav!
Mario, Vaga po horoskopu, jedini znak koji je zapravo predmet, na što me je odmah upozorio, a što je i činjenično stanje, voli sviješću, jer kako kaže, postoje dvije vrste ljubavi: “kad ljubiš srcem i ona kojom se voli razumom”. Ovu drugu bira, kao svoju opciju. Pored kimona je strastveni sakupljač trenirki. Čovjek koji je realista, ali se zamašta lako. Simpatično i nadareno kontradiktoran. Iz takta ga izbaci kada ga neko doživljava, tj. “uzima zdravo za gotovo.” On na pitanje što sigurno neće raditi u 2023.godini, odgovara tvrdnjom da se uvijek vodi onom krilaticom: “Nikad ne reci nikad!”., ali ipak misli da neće igrati košarku jer ima povrijeđeno rame, mada je nije niti igrao prije. Smijeh.
Evo, nadam se da sam uspjela barem malo prenijeti atmosferu našeg razgovora jer je Mario osebujan lik što se može vidjeti kroz njegove nastupe i pjesme, a i kroz saznanja o ogromnoj ljubavi prema kćerima, često ih ide posjećivati u Zagreb, gdje one žive. Život, posao i slobodno vrijeme se kod njega isprepliću: koncerti, teatarski angažmani. Pisali smo već o “Noć s Aleksom”, a u slobodno vrijeme radi na uređenju svoje kuću u Mostaru. Hobi mu je druženje s dragim ljudima, u ugodnoj chill atmosferi. S Knezovićem mi je vrijeme prošlo u hipu, nadam se da ste uživali u ovom razgovoru kao i ja. Do viđenja na nekom njegovom koncertu skoro.
